KSAMIL, ALBANIJA.
Probudila sam se uzbuđena mišlju da se opet vraćam Albaniji. Priznajem, već sam pomalo ovisna o istraživanju ove neobične zemlje a ovoga puta pratiti ćemo cestu sve do samog juga. Kao i obično, opskrbili smo se slatkišima, grickalicama, tabletima i uskočili u auto, zauzeli svoje pozicije te ubacili u prvu sa poznatom pjesmom… Para papa parapapa. Krenuli smo.
Bukirali smo aparthotel u gradu Ksamil sa odličnom delux obiteljskom sobom, vlastitom kuhinjom i kupaonicom i platili 300 eura za 6 dana. Dosta dobro, zar ne?! Cijelim putem smo pjevali i jedva čekali bućkati se u tirkiznom, Jonskom moru na bijeloj plaži.
U Ksamil smo stigli kasno navečer. Nažalost, nismo imali vremena za gubiti, pa smo put odradili u komadu. Točno 10 ura ceste. Čupavica je pjevala, spavala pa opet pjevala i nakon nekog vremena zaključila…predugo se vozimo! Točno. Uvijek prelomimo vožnju negdje na sredini puta i iako smo preživjeli ugodne albanske ceste, ovu pogrešku više neću ponoviti ni pod koju cijenu.
Probudili smo se rano ujutro i odmah krenuli u istraživanje. Prvotno razočarenje da ipak nismo na samoj plaži kako sam bukirala, zamijenilo je oduševljenje bijelim pijeskom i bistrim morem. Predivno! FYI ako imate namjeru bukirati smještaj u Ksamilu obratite pažnju. Smještaj na plaži je sve osim na plaži, radije gledajte udaljenost od plaže u metrima. Menadžer aparthotela nam je ljubazno objasnio da imaju privatnu plažu sa besplatnim ležaljkama. Nije nas se dojmilo. Plaža je bila udaljena 20 min hodanja i nije bila razlog našeg dolaska u Ksamil.
Dakle, odlično smo prošli sa smještajem ali smo zato sve nadoknadili restoranima i beach barovima. Posvuda muzika, lijepe žene i ljeto može početi. Prava morska simfonija! Na plažama prepunih ležaljki ispod palminih suncobrana, sunčanje ćete platiti 20 eura a utažiti žeđ možete koktelima od 13 eura. Cijene hrane i pića su usporedive sa Gradom koji ima daleko veću ponudu te se, iako rijetko, još uvijek mogu pronaći osamljene očišćene plaže, što trenutno nije slučaj sa Ksamilom.
Treći dan smo odlučili posjetiti Korkyru. Pritom ne mislim na našu lijepu Korčulu već onu originalnu. Dakle, kupili smo karte za hidrogliser koji kreće iz Sarande. Cijena povratne karte za dvoje odraslih i dijete, izašla nas je 100 eura.
Sarande je simpatičan grad na obali udaljen 20 min od Ksamila. Nudi sve što jedan mali grad može ponuditi ali mi smo se usidrili u Ksamilu upravo radi prelijepih pješčanih centralnih plaža, što Sarandi nedostaje. Iako je grad cijeli u izgradnji, albanski šarm se vidi i voljela bih se vratiti za par godina da vidim finalni izričaj albanske megalomanske njemačko talijansko kinesko američke arhitekture! Smjestili smo se na sjedalima hidroglisera i već za pola sata bili smo u Grčkoj!
Korkyra ko“ Korkyra. Ishodali maratonski, najeli se gyrosa i pokupovali suvenira. Totalni turisti. Srećom pa je bilo bave, inače bih garantirano pala u nesvijest. Čupavica se zabavila najviše u hidrogliseru a pao je i veliki grčki sladoled pa nije bilo prigovaranja. Istu večer već smo bili u hotelu i puni dojmova uživali na balkonu sobe.
Upijali smo bijele pješčane plaže, jet ski u obliku trkaćih auta, albanke i crnkinje u nekom tihom natjecanju najboljih tangi, uživali u zalasku sunca u praznom beach baru sa bazenom i pogledom na ksamilsku pontu a nepca su nam slavila odlične pjate morske hrane. Albanci znaju pripremiti ribu i te kako! Svakako, najbolja preporuka je restoran Mussle house koji, osim predivnog ambijenta, nudi ogroman izbor ribe. Konobar nam je prišao sa friziderom punim freške ribe i ponudio zubaca sa primamljivom idejom: od glave bi nam napravili juhu, pola ribe karpacio a drugo pola na roštilj…nažalost, nismo željeli odvojiti 160 eura za jelo koje ne bi uspjeli pojesti pa smo se odlučili za specijalitet kuće- mušule! Pripremljene na bijelu buzaru, koja je bila iznenađujuće ukusna i zapečene poput tave dhei na albanski način. Puno je vremena prošlo odkada smo jeli velike i pune mušule. Nismo se mogli odlučiti koje jelo je ukusnije. Ipak, tu sam noć sanjala zubaca.
Sutradan smo odlučili, posjetiti i Butrint koji me oduševio. Naš highlight smo pronašli udaljen samo 8 minuta vožnje od Ksamila. Nacionalni park i antički grad u jednom, savršeno pozicioniran na butrintskom jezeru. Arheološka nalazišta koja nas vraćaju u vremena velike Grčke i Rima, Eskulapovo svetište i kazalište u kojem smo se, naravno, naklonili. Puni mira šetali smo šumovitim parkom ,otkrivali dijelove grada i divili se arhitekturi. Butrint, iako manji od Pompeja i neusporediv sa gradom u juznoj Italiji koji se gotovo cijeli iskopao i sačuvao, svoje posjetitelje nikako ne ostavlja ravnodušnim. Ako ikada budete prolazili ovim dijelom svijeta, Butrint morate posjetiti!
Još smo se malo kupali u kristalno čistom Jonskom moru, pili koktele na bijeloj pješčanoj plaži, gradili dvorce i bazene i polako su naši dani prošli i bilo je vrijeme za povratak doma.
Nisam mogla odoliti a da ne posjetim grad Gjirokaster koji mi je na meti već par godina. Obzirom da nam je na putu prema doma, udaljen tek sat vremena vožnje od Ksamila, odlučili smo se za ručak baš u starom gradu koji je upisan u listu Svjetske baštine i to potpuno zaslužuje. Šarmantno obojane ulice, bazar i opušteni lokalni mentalitet podsjetile su me zašto volim Albaniju. Naručili smo tradicionalno jelo i uživali u pogledu na rijedak primjer sačuvanog otomanskog grada smješten na padinama planina Mali i Gjere.
Ksamil je nešto poput hrvatskog Dubrovnika. Barem po cijenama. I prenatrpanosti. Megalomanija se ovdje itekako vidi. On je poput Monte Carla na stereodima ali opet na albanski način. Turizam je ovdje jedna potpuno drugačija zvijer od one koju imamo doma. Savršeno zapakiran u šareni bombon pun albanskog ponosa ali bombon koji nakon slatkoće ostavi pomalo gorak okus.
Oduvijek sam mišljenja da gradovi poput Dubrovnika trebaju imati cijene koje zaslužuju. Ipak, cijene koje Hrvatska danas ima uključujući i moj rodni grad prelaze granice domaćih ali i stranih džepova. Ksamil je, poput i nekih naših gradova , autentičnost zamijenio plastičnim restoranima i ležaljkama na plažama. Jednako kao što neko malo mjesto pored mora ne može i ne smije imati cijene poput Dubrovnika tako i Ksamil ne treba imati cijene poput jednog Santorinija. Ne osporavam ljepote malih dragulja koje se pronađu na obalama ali sam razočarana bahatošću i licemjerstvom. No, to je valjda to novo normalno…svi se usude pomisliti da su bolji sa onom poznatom: ako mogu oni, mogu i ja. Iako im fali itekako kredita. Autentičnost polako nestaje a kopije se prezentiraju kao original.
Titula europskih maldiva ovdje stoji nezasluženo. No, to je samo moje mišljenje jer imam sreću da živim na moru u jednom od najljepših gradova u Europi.
Ksamil ću pamtiti kao šareni bombon. Naposljetku, sa Jonskim morem i srebrnim plažama zaokružila sam Albaniju. Putovala sam kroz albanske planine preko grada Burel sve do makedonske granice, upoznala njezinu raznolikost kroz mnogobrojne gradove i ostala osupnuta ljudima i njihovom jednostavnošću. Ipak, ljeto najviše volim na svojoj obali. U Albaniju ću se vratiti ali na jug ove zemlje možda jedino u kombinaciji proputovanja do Grčke. Iako volim road trip jer pruža određeni vid slobode, za one koje nemaju dovoljno vremena, savjetovala bih let do Krfa i Ksamil kao jednodnevni ili dvodnevni izlet.
Još jednom napuštam ovu kontroverznu ljepoticu kojoj se vraćam sa prvim listom jeseni. Čupavica me pita; a gdje sada mama? Paaaa… Pelješac i mir ispod sv. Ilije!
Parapa papa parapa papa.
